Ni dan danas ne mogu reći da li je bila ružna ili lepa. Na prvi, drugi i treći pogled, moja drugarica bila je baš ružna. Četvrtasta glava, retka opuštena kosa bez ikakve frizure, četvrtasta ramena, cela nekako kao robot građena, neprivlačna, upadljivo neupadljiva...da sam muškarac, nikad je ne bih primetila. Al' ne lezi vraže! Čim bi joj se približio momak koji bi joj se dopadao, ona bi dobijala takav izraz i sjaj da je postajala lepotica! Na moje oči se menjala, kao čarobnim štapićem vile dodirnuta! To sam primećivala i ja, ali kako su momci primećivali! Najzgodniji su se oko nje vrteli! I zadržavali. Konačno se udala za jednog od najlepših momaka u kraju i u novoj porodici je veoma cenjena i omiljena.  U čemu je stvar, ni dan danas ne znam. Šarm? Njenu dušu su oni svi videli, pa ju je ona činila lepšom?  Zaista ne znam odgovor.