[ Moje priče
]
26 Novembar, 2008 06:26
Dok moj list života vetrovi sudbine nose, on leprša, pada, diže se...

Moja barka u luci usidrena, jedra sam sklopila, da li ću ih ponovo razviti?

Šta je život nama namenio, ne znamo. Šta ćemo sami sebi nameniti, šta ćemo uraditi, u čemu snagu naći, čime snagu hraniti da poraste u zmaja umesto u mišića, e, to od nas zavisi.

Moja barka u luci usidrena, jedra sam sklopila, da li ću ih ponovo razviti?

Šta je život nama namenio, ne znamo. Šta ćemo sami sebi nameniti, šta ćemo uraditi, u čemu snagu naći, čime snagu hraniti da poraste u zmaja umesto u mišića, e, to od nas zavisi.
26/11/2008, 07:13
Draga sanjarenja, ove tvoje reči nose dodatnu težinu.
Prijatelji putuju zajedno. I kad je bura pružaju ruke ne dajući da se barka prevrne; i kad vetrovi utihnu, duvaju u jedra, ne dajući da se barka usidri. Evo duvam, draga sanjarenja...
Ave!
26/11/2008, 07:14
Dobro jutro!
Samo sacekaj povoljan vetar. Onda rasiri jedra i kreni....Kuda te srce vodi....To je jedini pravi put.
26/11/2008, 07:17
Dobro jutro... vetar ce ti doneti mirnu plovidbu, jer ima ko da drzi cvrsto vesla...
Tvoj camac nije trosna ladjca, bego snazan , rekookeanski brod koji odoljeva svim olujama...
Mirno more i srecan put, ti znas kako treba da plovis...
26/11/2008, 07:25
Patos, u zimskom danu zagrejala me toplina tvojih reči. Hvala na podršci.
26/11/2008, 07:28
Dobrojutro, dobri duše Casper! Čini mi se da je savet na mestu.
26/11/2008, 07:29
AnaM, dobra vilo koja čamac pretvara u prekookenanski brod! Pa, moraću naučiti njime da upravljam!
26/11/2008, 08:56
Не познајемо се, а ипак су моје мисли ових дана усмерене ка теби. Верујем да позитивне вибрације ових блогољуди и наше учешће у твојој судбинској причи чине своје, да ти је бар за зрно лакше.
Или ће бити, с временом.
Због оних који остају развићеш једра и брже него што мислиш ухватити ветар. Живи.
26/11/2008, 10:09
Možda i nije loše što je barka usidrena, ako je luka mirna a more nemirno...čim počnu povoljni vetrovi da duvaju, i ona će isploviti na jedno lepo krstarenje...važno je da imaš dobru posadu u koju uvek možeš da se pouzdaš...pozz...:)
26/11/2008, 10:26
Kad dođe vrijeme da ponovo raširš jedra i kreneš, znaćeš...Do tada i ja ti šaljem bar malo topline u ovim hladnim novembaskim danima.Ne daj se...
26/11/2008, 10:55
Betyn, vidiš da me poznaješ, odlično, suštinski. Jednom ćemo to i uživo. S mnogim ljudima ovde sam se prvo upoznala, pa nastavila uživo druženje, i svi su onakvi kakvima sam ih ovde upoznala. Borac sam, Betyn, oduvek, naučila da gubim i dižem se iz pepela, crpim snagu iz dece i prijatelja. I vi ovde, blogoprijatelji, deo ste moje snage, i ja odlično osećam vetrove podrške. I zahvalna sam na njima. Čovek vredi onoliko koliko pravih prijatelja ima.
26/11/2008, 10:57
Svaka ti je na mestu,Vojo! Posada je odlična, a ovih dana sam se uverila da još na mnoge mogu računati. Barka će skupiti snagu za put.
26/11/2008, 10:58
Luna, toplina me tvojih reči zagrejala.
26/11/2008, 11:38
Tu smo za tebe da ti duvamo u jedra :***
26/11/2008, 12:07
Upravo tako...doći će vreme kad ćeš okrenuti drugi list...mislim na ovaj sa početka priče...ili neki drugi...nije važno...važno je drgarstvo...pa da :)
26/11/2008, 12:44
stigla.
da duva u jedra.
da listu pomogne da sleti na udobno mesto.
da arabeskama doda malo ružičaste boje.
ili da pomazi lava koji u tvom srcu spava.
Prijatno!**
26/11/2008, 16:28
Tijanas, sa ovoliko tople podrške moraću razviti velika jedra!
26/11/2008, 16:29
Važno je baš to, Vojo, i moram ti priznati da mnogo znači. Novi list neće biti otpao niti uveo, obećavam!
26/11/2008, 16:30
Domacice, seko mila, sve si dotakla stihovima podrške. Probudiće se lav, i nadam se da će biti živahniji od onog starog što se uspavao.
27/11/2008, 00:18
А можда ће те већ и сам живот повести у авантуру блиску твојим сањарењима... Ослушкуј ветрове, мила...
27/11/2008, 12:24
Pričalice, osluškujem, valjda ću ih prepoznati...