Nakon duge i mučne borbe izgubila je životnu bitku
prijateljica koja mi je prvi put pomenula blog i
nagovorila me da se uključim prvo na njen, pa da
pišem svoj. Dotle nisam znala ni da blog postoji.
Možda je to signal da i ja sasvim sahranim blog
kao pojam? A s druge strane, njen blog postoji i
dalje i ljudi virtuelno polažu cveće i na njenom
blogu pišu o njoj, dirljive izjave da pročitaš...
nje nema, njena reč virtuelno živi. Blog
nadživljava kreatora. Posejemo tako reči u etar
i one lete po nekom međusvetu još dugo nakon
što nas fizički više nema. Jednom je tekstopisac
napisao da možemo unapred postaviti postove sa
datumima izlaženja i da oni mogu uredno izlaziti
još dugo nakon što mi nestanemo...Zastrašujuće
mi deluje, ali je moguće. Reč živi duže od čoveka,
ne samo ona napisana u knjigama, nego i virtuelna.
Polažem virtuelni cvet za moju dragu pedesetplus,
izuzetnu ličnost i vanserijskog borca za
dostojanstveni život, ženu čija je poslednja želja
bila da joj stotine ljudi koji dolaze da je
isprate ne kupe cveće, nego da uplate priloge
u fondaciju "Makarska, zdrav grad" za zdraviji
njen ljubljeni grad.
I uplaćujem stvarni prilog, da ispunim njenu želju.
07/10/2008, 08:33
Žao mi je zbog tvoje prijateljice, zaista tužno...a što se bloga tiče, svi smo mi ušli u neke virtuelnu arhivu, tako da će nas naši radovi sigurno nadživeti...e sad da li će to neko čitati od onih što ostanu posle nas, to ne bih smeo da tvrdim...( gledajući koliko nas sad čitaju )...Inače lep si blog napisala, sa puno emocija, i nadam se da ćeš i dalje nastaviti da ih postavljaš ovde...pozz...
07/10/2008, 08:52
Vojo, mislim da sam joj prilično toga rekla dok je živela i pomogla što sam mogla, pa zbog toga ne žalim. Ali žalim što nema više žene koja je obeležila generaciju, entuzijasta, takav zaljubljenik u pozorište da je s metastazama u kostima putovala do Beograda na BITEF! I zaljubljena u svoj grad toliko da je tražila da i njen pokrov ide u fondaciju, kao njen zadnji prilog!
07/10/2008, 10:25
Nemam neke reči za ovakve situacije, prosto se u tome ne snalazim najbolje, zapravo ne snalazim se nikako. Možda me je intimno iskustvo preranog napuštanja isuviše otupilo.
Delim žal za odlaskom svake plemenite duše, a tvoja prijateljica je bila, po tvom opisu, upravo takva.
07/10/2008, 10:49
Nek joj je laka crna zemlja.
07/10/2008, 11:00
Ne volim da komentarišem ovako nešto tužno...;( Uhhh, nek joj je laka crna zemlja.
07/10/2008, 11:28
Patos, phedredelaunay, misha, nije lako naći prave reči jer ih nema...nisu još nađene...hvala vam.
07/10/2008, 12:03
pozdrav i suza za divnu dušu koja koja više nije medju nama.**
07/10/2008, 12:48
Prave reci ne postoje. U ovakvim situacijama utehe nema...mozda samo saznanje da se neko drag vise ne muci....
U ovoj situaciji cutanjem cu podeliti bol sa tobom.
07/10/2008, 12:58
Zao mi je zbog tvoje drugarice...:(((( Saosecam sa tobom...
07/10/2008, 13:59
Panta rei... I meni je zao, kada znam o kome se radi, i kakav je borac bio, tj. bila. I zivot nas ce proci, zapitajmo se svakoga dana koliko dobrog smo ucinili...
07/10/2008, 14:13
:(
Good days will come,I m sorry of your lost
07/10/2008, 14:27
Svaka ruza uvene.
07/10/2008, 14:57
Domaćice draga, puno ti hvala!
Casper mila, hvala na podeli bola. Tako je mnogo lakše.
Andrijana, razumem...
07/10/2008, 15:00
Baladaševiću, još stoji link za tvoj blog na njenom blogu...
Rado te čitala dok je mogla...
07/10/2008, 15:05
Tijanas, thank you...
Andrija, i bila je ruža...
07/10/2008, 17:57
Tuga u srcu će uvek podsećati na drage osobe. A mi ćemo biti tu da ih se rado sećamo. Saosećam sa tvojim bolom...
Pozz
07/10/2008, 19:05
Draga Sanjarenja56, žao mi je tvoje prijateljice, ali sam ubeđena, znam, da ćemo se svi ponovo sresti na nekom boljem mestu i u nekom lepšem svetu sa nama dragim ljudima, da su naši ovozemaljski rastanci samo privremeni, i neka ti to da snagu u ovim teškim trenutcima.
07/10/2008, 20:43
Malaino, hvala na toplini svake tvoje reči!
07/10/2008, 20:45
Sanjalice draga, volela bih da verujem u to, ali nisam baš sigurna, i to mi povećava tugu. Zlatica je bila zlato od žene, retka osoba čiju su dragocenost svi cenili i pre, a sada će svi znati koliko su mnogo izgubili.
08/10/2008, 21:42
Kad ima prijatelje koji je se sećaju sa tako puno ljubavi, ona će živeti i dalje kroz vašu priču o njoj.
Neka joj je laka zemlja.
08/10/2008, 22:02
Stari Egipcani nikada nisu govorili da je neko umro...
Radije bi rekli : "zivela je"
Ona vise nije tu,ali,koliko znamo,to ne znaci da i dalje negde ne postoji i voli...
Cuvaj svoju ljubav prema njoj u svom srcu,siguran sam da oseca.
08/10/2008, 23:58
Meni je za dve godine otislo nekoliko dragih osoba... Shavatam tvoju tugu... Zao mi je sto je tako moralo da bude...
Kazem "moralo" :(((, mozda mi je tako lakse da prihvatim kada se tako nesto dogodi...
09/10/2008, 11:29
Biljana, dugo će se pričati o njoj, jer je zaista bila unikat, malo ko je umeo da toliko voli život i ljude kao ona!
09/10/2008, 11:32
Stepski vuče, i ja se nadam da oseća, na nekim drugim meridijanima kojih nismo svesni.
P.S. Trudiću se da mi ne skrati potpis kao gore!
09/10/2008, 11:33
Iluzijo, hvala ti, moralo je. Ona je prve prognoze prevazišla za 4 godine, a zadnje prognoze za godinu dana. To nije malo, a trudila se da do kraja živi dostojanstven život, i pored ograničenja. Od posetilaca je tražila samo smeh i šalu, nikako tugaljive priče.
11/10/2008, 22:40
...Oni ljudi od vas,
koji ljubav milu ne ćute
nek’ spavati nastave,
slobodno, neka ušute.
Kod kojih osjećaj ljubavne tuge
svoje krake nije stig’o da svije
nek’spavati nastave
kad’ im u srcima ljubav ta ne vrije.
Onaj ko ne čezne silno,
“susretu” koji nimalo nije sklon,
nek’ spavati nastavi,
kad’ već ne pita stalno: “A gdje li je On?”
MEVLANA DŽELALUDDIN RUMI
11/10/2008, 22:49
Saray, hvala na lepom dodatku odavanju počasti mojoj preminuloj prijateljici.