Do širokog prodora interneta u sve pore života pisala sam mnogo pisama, koja su putovala i putovala i često ne bi stizala do mojih prijatelja na raznim stranama ove Zemaljske kugle. Dok bi pismo otišlo i vratio se odgovor, znali su da prođu mesec-dva -tri. Internet je sve promenio, danas pošaljem izveštaj o svim lepim  ( i ne daj Bože lošim ) dešavanjima i istog dana  imam odgovore od većine. Zar to nije lepo? Ne lepo, nego sjajno, predivno! Biti stalno u kontaktu sa svim dragim osobama koje mi nedostaju, veliki je plus za internet. I kako da ne volim svoj kompjuter, čak i kad me nevira sporošću, čak i kad bih ga najradije izbacila kroz prozor? Da, volim ga. Evo, svečano mu to izjavljujem!