Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.
Dragi sine,
sada još nisam ostarila, a kada me budeš video takvu, budi strpljiv sa mnom
i pokušaj me razumeti. Ako se zaprljam u vreme ručka, i ako se ne mogu sama
odenuti, budi strpljiv. Seti se sati koje sam potrošila, dok sam te tome
naučila.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek ponovo, nemoj me
prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morala sam ti istu priču čitati uvek
ponovo, pre no što si utonuo u san. Ako se ne budem želela kupati, ne ismejavaj
me i ne vređaj. Seti se kako sam te morala loviti i izmišljati hiljadu razloga,
da bi ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me
gledati s podsmehom na licu. Ja sam tebe naučila mnoge stvari:
pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo
vremena, da se prisetim i ako mi to ne pođe za glavom, nemoj se
uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, već to da sam s
tobom i da me znaš slušati.
Ako ne budem želela jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sama znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne.
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku
jednako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živeti, da želim umreti,
ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želela samo
najbolje i pokušala sam te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao
pored sebe takvu. Budi pored mene i pokušaj me razumeti i pomoći mi
tako kao što sam ja pomagala tebi, kada si počeo živeti. Budi mi oslonac,
pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratiću ti osmehom i neizmernom ljubavlju, koju sam sačuvala za
tebe i pre nego si se rodio.
Volim te sine!
Tvoja mama!
15/05/2008, 10:21
Pismo je baš, baš onakvo kakvo bi trebalo napisati ali u mom slučaju ja se baš nešto ne radujem ovakvom pismu jer će moje dete svakako živeti daleko od mene tako da je prvo pitanje hoću li doživeti da budem u ovakvom stanju starosti , a ako budem verovatno će se Bog brinuti o meni. Zato i ne razmišljam da ostarim, i doživim starost.
15/05/2008, 10:23
Uhhhhh, ovo je tako dobro i tako istinito!
Sacuvala sam ovo, verovatno ce mi zatrebati, ali se mozda ne setim u tim godinama da pokazem svojoj deci.
Stade mi dah, da znas samo...
15/05/2008, 10:46
ne znam da li me više dotakla činjenica da ću možda ovakvo pismo napisati svojoj deci, ili pitane, da li sam dovoljno dobro odradila svoj zadatak deteta.
Prijatno!*
15/05/2008, 12:06
Ovo sam jednom citala i nisam sacuvala a sad hocu, hvala ti!
15/05/2008, 12:54
Vladice, sa ovako šašavim načinom života pitanje je da li ćemo dočekati da imamo ovakve probleme...
15/05/2008, 12:56
Pinokio, nije naodmet podsetiti se nekih zaista životnih stvari...
15/05/2008, 12:57
Domaćice, tako je, i deca smo i roditelji, pitanje je šta nas više dotiče.
15/05/2008, 12:58
Shadow, isto kao i ti, jednom sam to dobila i nije ostavilo utisak na mene, a kad mi je danas stiglo, odmah sam ga postavila. Biće da zalazim u "najbolje" godine.
15/05/2008, 14:54
Videla sam tvoj post još jutros ali nisam mogla odmah da ga komentarišem - nekako me previše pogodio. Boli me sećanje. Stalno se pitam da li sam mogla da uradim više...
15/05/2008, 15:44
Daleko sam od starosti.Im a istine u tome da covek pod stare dane podetinji.Ipak,nije isto,ne postoji nacin da neko ko je ostario odraste!A to starost cini jos ruznijom.
15/05/2008, 15:45
hehe. istinito i lepo. bez teksta. zaista me je odusevilo.
15/05/2008, 17:05
Procitala jednom,pa jos jednom.I bicu,ubuduce,strpljivaja kada je rijec o novim tehnologijama,obecavam!
15/05/2008, 19:45
Lilanina, znam da je ovo veoma ozbiljan post, ali nasmejavala sam vas prilično, može i malo ozbiljnosti, zar ne?
15/05/2008, 19:46
Šiljka, tako je, deca odrastaju, a stari ljudi detinje i nikad više ne odrastaju...
15/05/2008, 19:47
Hyperblogger, dopala ti se tema za razmišljanje?
15/05/2008, 19:48
Principessa78, to je dobar zaključak!