Jedan iz starog vremena... kažu da je "vredeo" 5 godina zatvora.
 
Otišli Tito, Jovanka i Kardelj u Ameriku, pa naravno prvo prijem u Beloj kući, kod Niksona... Posle aperitiva i pricč u salonu, domaćica ih pozove na večeru. Kad tamo - zlatni escajg, zlatni tanjiri... Nisu još ni seli kako treba, a Kardelj već maznuo jedan tanjirić i stavio ga u džep. Videla to Jovanka pa kaže Titu:
- Joža, eno ga drug Bevc mazn'o zlatni tanjir. Hoću i ja jedan!"
- Aman, Jovanka, pa ne mogu ja da kradem tanjire po prijemima...
- Aha, a kako on sme?
- Ma sme, šta je Kardelj, bedni učitelj, ja sam osnivač pokreta nesvrstanih, najveći sin naših naroda i narodnosti... A drugo sve i da hoću, Kardelja niko ne gleda, a u mene svi uperili pogled, posle da kažu da kradem tanjire po Beloj Kući...
- Hocu jedan tanjur, poješce mi Pepica živce kad se vratimo u Jugu, da si ti nesposoban.
Šta ce Tito, krene da razmišlja... I najzad ustane:
- Dragi prijatelji, posle važnih državnih razgovora da se malo i razonodimo... Možda niste znali, ali pre nego što sam postao šef države i partije puno sam putovao po svetu, kao što i svi revolucionari rade, i bavio sam se raznim poslovima. Čak sam bio i mađioničar, hoćete da vidite jedan od mojih omiljenih trikova?
Svi prisutni su naravno iznenađeni, ali zapljeskaju i kažu da hoće...
Uzme Tito jedan zlatni tanjir sa stola i nonšalantno ga stavi u džep. Onda mahne nekoliko puta nad džepom, izgovori nekoliko čarobnih reci i...
- Pogodite gdje je tanjir!
Svi upere prstom u njegov džep, a Tile šeretski obiđe oko stola, mahne još jednom rukom i izvadi tanjir iz Kardeljevog džepa!