Jednog leta na Tasosu, u Egejskom moru, odmarali smo posle ručka na plaži. Poveće društvo se razbaškarilo oko 200 m od plaže, na travi između drveća i žbunja. Zaspala sam u bikiniju, na leđima, a moj partner potrbuške. Važno je napomenuti da je partner bio čovek čvrstog sna kojeg ni topovi nisu budili. Spavam, i u neko doba budi me hladan dodir. Otvorim  oči, i susrećem pogled, gledaju me zmijske oči. Sklupčana na mom golom stomaku, podigla pola metra vrat i gleda me. Čini mi se da smo se celu večnost gledale, dok nismo shvatile ko je ko. Kad sam konačno shvatila, u trenutku sam bila na nogama i zmija je spala s mene, na mesto gde je spavao partner, kome sam doviknula: "S...., skači!". On je skočio neviđenom brzinom na noge i zmija je prošištala preko njega, ne ugrizavši nikoga. Ostali smo u šoku, gledajući za njom. Tek tada sam shvatila da se  čovek može sresti sa zmijom najbliže moguće, a da mu se ništa ne desi.
Otada se manje plašim zmija. Ali više ne nosim bikini.

zmija