[ Lepota ] 12 Maj, 2008 16:34

 

 

  • Before I was a Mom, I never tripped over toys
  • or forgot words to a lullaby. I didn't worry whether or not
  • my plants were poisonous. I never thought about immunizations.
  • Before I was a Mom, I had never been puked on.
  • Pooped on. Chewed on. I had complete control of my mind
  • and my thoughts.I slept all night. Before I was a Mom,
  • I never held down a screaming child  so doctors could do tests.
  • Or give shots. I never looked into teary eyes and cried.
  • I never got gloriously happy over a simple grin.
  • I never sat up late hours at night  watching a baby sleep.
  • Before I was a Mom, I never held a sleeping baby just because
  • I didn't want to put her down. I never felt my heart break into a million pieces
  • when I couldn't stop the hurt. I never knew that something so small
  • could affect my life so much. I never knew that I could love someone so much.
  • I never knew I would love being a Mom. Before I was a Mom,
  • I didn't know the feeling of having my heart outside my body.
  • I didn't know how special it could feel to feed a hungry baby.
  • I didn't know that bond between a mother and her child.
  • I didn't know that something so small
  • could make me feel so important and happy.
  • Before I was a Mom, I had never gotten up in the middle of the night
  • every 10 minutes to make sure all was okay.
  • I had never known the warmth,  the joy, the love,
  • the heartache, the wonderment or the satisfaction of being a Mom.
  • I didn't know I was capable of feeling so much,
  • Before I was a Mom .

 

 

[ Humor ] 11 Maj, 2008 13:02

 

Na sajt Turističke organizacije Australije pristižu svakakva pitanja.
Na kraju je veselim Australijancima dosadilo da ih svaka šuša zavitlava, i evo kakvi su rezultati:


Pitanje iz SAD-a:
Hoću li moći videti kengure na ulici?
Odgovor:
Zavisi od toga koliko ste popili.
Pitanje iz Velike Britanije:
Ima li u Australiji bankomata? Možete li mi poslati popis svih bankomata, ako ih ima, u Brisbejnu, Kernsu, Taunsvilu i Hervej Beju?
Odgovor: Od čega je vaš zadnji rob umro?
Pitanje iz SAD:
Možete li mi dati neke informacije o trkama nilskih konja u Australiji?
Odgovor:
A-fri-ka je veliki trouglasti kontinent južno od Evrope. Au-stra-li-ja je ono veliko ostrvo usred Pacifika na kojem nema... ma, nije bitno. Svakako, trke nilskih konja održavaju se svakog utorka uveče u Kings Krosu.
Nudistima ulaz besplatan, dođite goli..
Pitanje iz SAD:
Možete li mi poslati raspored koncerata Bečkih dečaka?
Odgovor:
Au-stri-ja je ona simpatična državica koja se graniči sa Nemačkom, koja je... ma, nije bitno. Svakako, hor Bečkih dečaka peva svakog utorka uveče u Kings Krosu, odmah posle trka nilskih konja. Dođite goli, za nudiste je besplatno.
Pitanje iz Francuske:
Imate li vi u Australiji parfema?
Odgovor:
Ne, mi ne smrdimo.
Pitanje iz Francuske:
Kada vi u Australiji  slavite Božić?
Odgovor:
Samo na Božić.
Pitanje iz SAD-a:
Hoću li moći razgovarati na engleskom u većini mesta koja planiram da posetim?
Odgovor:
Da, ali ga prvo morate naučiti.

[ Humor ] 09 Maj, 2008 15:46

 

Došla ekipa RTS-a iz kulturne redakcije (školski program) u jednu seosku zabit da snimi jedan tipičan radni dan seljaka.

Seljak se namesti pred kameru i počne priču:
- Ustanem ti ja tako oko pola pet izjutra, drmnem jednu dve rakijice i isteram ovce na ispašu. Dok one pasu, ja ubijem jedno četiri pet...
- Stop - uleće reditelj - pa jeste li vi normalni? Ovo je školska emisija, treba decu da kulturno uzdižemo. Lepo vi kažite kako čitate knjige, pričajte o kulturi. Ajde ponovo!
- Ustanem ti ja tako oko pola pet i pročitam knjigu dve, pa onda isteram
ovce na ispašu, i dok ovce pasu ja ti se lepo sit načitam, a onda kad ih vratim
kući pred ručak, ja onako na brzaka prelistam dve tri knjige. Uz ručak mnogo volim da čitam. Obično uzmem neku deblju knjigu da mogu posle ručka da se lepo uspavam.

A onda kad ustanem dođe komšija Pera i mi tu pročitamo jedno tri četiri knjige pre nego što siđemo u selo.

Uveče celo selo se skuplja u biblioteci, tu svi čitamo i komentarišemo šta je ko pročitao. Oko deset sati kelnerica Milisava obično svira fajront jer smo pročitali sve knjige. Tada se svi preselimo kod komšije Žike. On ima štampariju.



[ Humor ] 07 Maj, 2008 18:56

 

Poštovana tehnička podrško,
prošle godine sam unapredila svoj Dečko 5.0 program u verziju Suprug 1.0 i primetila sam da novi program pravi neočekivane promene u modulu za knjiženje, ograničio je pristup aplikacijama Cveće i Nakit koje su radile savršeno pod verzijom Dečko 5.0
Uz to, Suprug 1.0 je deinstalirao većinu mojih programa kao što su Romantika 9.9 a instalirao neke module koje uopšte ne znam šta znače, kao što su NFL 5.0 i NBA 3.0, sa druge strane Dijalog 8.0 i Čišćenje kuće 2.6 jednostavno sruše ceo sistem.
Probala sam da situaciju očistim programom Zvocanje 5.3, 5.4 i 5.5. ali na žalost nisam ništa postigla.
Očajna

 


Draga Očajna,
niste obratili pažnju na deklaraciju, Dečko 5.0 je zabavni paket, a Suprug 1.0 je operativni sistem. Pokušajte da unesete sledeće komande C:/MISLILA SAM DA ME VOLIŠ i instalirate programe Suze 6.2 Tada bi trebalo da aplikacija Suprug 1.0 automatski pokrene program Krivica 3.0 i Cveće 7.0. Ali upamtite, preterana upotreba ovog metoda može da pokrene Neprijatnu Tišinu 2.5 i Pivo 6.1. Posebno je Pivo 6.1 neugodna aplikacija! Nikako ne instalirajte Taštu 1.0 i ne pokušavajte da reinstalirate neku od starijih verzija aplikacije Dečko. Obe ove aplikacije nisu podržane i samo će srušiti Suprug 1.0 sistem. U suštini, to nije loš program, ali ima ograničenu memoriju i ne može da nauči nove aplikacije tako brzo. Porazmislite o nabavci novog softvera, lično vam preporučujem Začinjenu hranu 5.3 i Seksi donji veš 1.0 . Oprezno koristite aplikaciju Zvocanje jer onda može doći do tajne instalacije virusa Ljubavnica 1.0 koji jedino možete da obrišete Privatnim detektivom 5.8 ili čak Advokatom 9.8. To je veoma teško izvesti pravilno jer može doći do resetovanja sistema Suprug 1.0 koje je bespovratno i zahteva instalaciju Suprug 2.0

[ Moje priče ] 06 Maj, 2008 07:37

Kao da se tako davno zbilo. Osmjehuješ se. I ja. Lagani stisak  ruke ili poneka riječ koja ne vodi ničemu. Sjećanja na zelenilo i toplinu jednog zagubljenog, zaboravljenog kraja. Kao da je davno bilo. U tvojim očima nema više one topline. Ili u mojoj nutrini nema topline koja bi na nju odgovorila, osjetila je? Ne znam. Istina? Ljubav? Pravednost? Riječi? Kršenje zadan riječi? Dileme. Besmisao. Želja bez proživljavanja. Neispunjenost traženja sreće. Rampa na našoj pruzi. Vlak za sreću ne može dalje. Hoću li ja dići rampu? Možda ti? Možda neko treći? Objektivne teškoće. Ćao, Romeo! Kratko sam bila Julija. Ili sam to još? I ti Romeo? Zna li ijedno od nas put dalje? Gori li plamen još uvijek? Pucketaju li grančice logorske vatre, iskaču li vesele varnice i prelamaju se u hladnom zraku? Naš plamen. Od njega smo planuli. Je li se naša vatra ugasila kad je drva ponestalo? Je li još topao zaboravljeni kraj? Ostat će samo sjećanja. I iza svega pjesmica “Don’t forget to remember!”