Praznik je danas, kažu. Bio mi je nekad pravi praznik jer sam svakog 8. marta uživala na koncertu Dragana Stojnića u Domu sindikata. Dragana nema, praznik izbledio. Drugi pevači pokušavaju da nastave Draganovu tradiciju, ali ne uspevaju. I kakav će danas biti dan? Opet praznik. Kuglof fešta! Društvo se nalazi u Zemunu, u Gospodskoj ulici, kod Mire kuglof, pravo s posla (ili sa spavanja, kako ko). Uz njene divne kuglofe i bermet, dan ima da bude praznik druženja! Živeli!
Kada se dvoje vezuje u svetoj tajni braka, osećaju se kao da su u raju. A ako bi se prelepi mladenci venčali na rajskom mestu, ako bi svadbeno veselje smestili na izvore Crnog Drima, predeo neopisive lepote, da li bi to ličilo na raj? Ličilo bi, i ličilo je. Uverite se sami!
Ovaj blog je zanimljivo mesto, upozna nas s ljudima koje inače ne bismo znali. Lepo se upoznamo preko postova i komentara, pa jasno znamo koga bismo rado i u reali videli, a koga ne bismo. Nju bi svako rado video u reali... Prvi susret na sladoledu, koji smo preskočile, zbog prehlade. Obično je moja inicijativa, ovog puta bila je njena. Lako smo se dogovorile i uspele da se vidimo, i pored nekih tesnih rasporeda. Prepoznavanje još s vrata, bez problema. Pomislila sam: nečijeg će sina usrećiti. Slatka zlatokosa, sa rupicama smejalicama i osmehom koji bi mogao da zimu pretvori nekome u proleće. Malo priče, malo više priče, pa jedna promocija knjige, tek da vidi kako bi mogla izgledati njena, kad je jednog dana bude priredila. I brzo ćao, kad autobus dojuri. Ne, ovo nije njena slika. Ne voli da se fotografiše, nisam shvatila zašto. Sigurna sam da je kamera voli.