
Ne bih mogla reći da sam baš sve ove ribice pecala, ali šparova je bilo za izvoz.

A danas? Eh, ova dama što hrani ribe (umesto da ih peca) sasvim podseća na mene!

"Ništa na svetu ne donosi toliku sreću kao sanjarenje."
(Ogist Roden, francuski skulptor,1840–1917.)
Stopira Mujo do Zenice kad odjednom prolom oblaka i velika oluja. Gusta kiša. Jadni Mujo ne može videti ni prst pred okom, kad najednom ugleda svetla auta. Stane auto, a Mujo bez pitanja uskoči u njega, a u autu nikoga. Polako auto opet krene, Mujo se čudi. Kad ispred njih zavoj i počne se on moliti od panike. Nije mogao ni mrdnuti od straha, kad najednom pojavi se ruka za volanom i počne okretati. I tako par zavoja. Mujo više nije mogao izdržati strah, nego iskoči iz auta i otrči do prvog grada i pravo u kafanu. Naruči Mujo rakiju i počne pričati ljudima priču. Vide ljudi, sav uplakan, nije ni pijan, mora biti živa istina.
Kad nakon pola sata u istu kafanu uđu Huso i Haso (ljuti ko risovi) i vide Muju.
Haso će: "Bolan Huso, eno ga onaj što nam je uskočio u auto dok smo ga gurali!"
Došla Muji tašta u goste. Pita je Mujo:"Do kad ćete ostati?"
tašta: "Dok vam ne dosadim."
Mujo: "A što ba tako kratko?"
Upita Mujo Fatu: 'Fato, jesi slobodna sljedeći ples?' '
"Jesam", odgovori Fata.
Mujo: "Super. Možeš li mi pridržati pivu?"
Uhvatio Muja zlatnog slona.
Kaže mu slon da će mu ispuniti tri želje.
A Muja će:
"Ma, kakve želje, bolan...ideš ti meni pravo kod zlatara!"