
Ovo je bio prilog Persefone za danas. Hvala, Persefona!
"Ništa na svetu ne donosi toliku sreću kao sanjarenje."
(Ogist Roden, francuski skulptor,1840–1917.)

Ovo je bio prilog Persefone za danas. Hvala, Persefona!
Kad smo krenule na odmor u Beč, prijateljica i ja smo sve dobro pripremile. Ona je rezervisala hotel i karte za autobus, a ja sam preturila internet i odštampala sve što sam procenila da vredi videti. Prema vremenskoj prognozi isplanirala sam da Šenbrun, Dunavski toranj i Prater obiđemo u sunčanim danima, a muzeje u kišnim. Prijateljica je imala prijatelje u Beču, koji su joj preporučili hotel i savetovali da se smestimo u centru, jer ćemo tako više videti. Meni je to bila prva poseta gradu u kojem nikoga nisam poznavala.
Pri svim šetnjama po Evropi u svakom gradu obavezno sretnem nekog poznatog. Neplanirano. To mi je već postao sastavni deo obilazaka gradova. I požalim se četvrtog dana prijateljici kako u Beču još nikoga nisam srela, iako ga prešetavamo uzduž i popreko. Tog dana je u planu bio Šenbrun, a posle obilaska dvorca i Glorijete doći će njeni prijatelji da je vide. Rekoh joj, to su njeni prijatelji, nisu moji, pa ako žele negde da je vode, neka se ne obazire na mene, snaći ću se sama...
Posedesmo malko na klupi kod kapije, kad primetismo da nam prilazi par naših vršnjaka. Pozdravili su se s prijateljicom i predstavili mi se. Imena nikad ne čujem pri upoznavanju, ali mi se ljudi učiniše poznatim. Obratih se dami:
„Izvinite, da niste Vi godine x pomogli jednoj studentkinji medicine u prelasku s riječkog na beogradski medicinski fakultet?“
„Jesam“, reče ona iznenađeno.
„ I stanovali ste u Splitskoj ulici?“
„Otkud znate?“
„A na svadbi u Topčiderskoj crkvi imali ste dugu venčanicu i ličili na Sisi, tako vitka i lepa, a on je imao na sebi smoking!“
Tu me i gospodin iznenađeno odmeri.
„Kako vi to znate?“
„Pa ja sam bila ta studentkinja!“
Ispostavilo se tako da prijateljičine prijatelje duže poznajem nego ona! Družili smo se do njihovog prelaska u Beč, bila sam na njihovoj svadbi, i posle, kad su nam se putevi razišli, izgubismo kontakt. Godine su nam malo promenile lične opise i ne bismo se prepoznali da smo se slučajno sreli. Ovako, obradovali smo se što se nađosmo nakon mnogo godina.
Dva krupijea stoje u kockarnici pored stola sa kockicama. Pojavljuje se privlačna plavuša, stavi 20.000 dolara na jedan broj i kaže:
"Mislim da nećete imati ništa protiv, ali mnogo više sreće imam kada sam potpuno gola."
Plavuša svuče sve sa sebe, uzme kocke baci ih i vikne:"Hajde, kockice mile, mamici treba nova garderoba!"
Kada su se kocke zaustavile plavuša skoči od sreće:"To! To! Dobila sam, dobila!"
Zagrli oba krupijea, uzme svoj dobitak i odeću i ode. Krupijei se sa nevericom gledaju međusobno. Posle nekog vremena jedan pita drugog:
"Na koliko su kockice pale?"
"Nemam pojma - mislio sam da ti gledaš!"
Kad se vraćate kući? Možda je bolje na vreme pogledati na sat?
Unajedina, srećan ti rođendan!
Jedinstvena, neponovljiva, jedina - Unajedina! Lepa kao reka koju je u svoj nick uklopila, nemirna kao ta ista reka,
odličan psiholog, ona koja poznaje dušu svih blogera, a pre svega- dobar čovek! I šta s njom?
Mila, srećan ti rođendan! Dižem čašu za tvoje zdravlje i sreću!
Ovaj grad ti je dao posebni šarm!

Zato ćemo se poslužiti specijalitetima odande!

I da se zasladimo!
Unajedina, da si nam srećna i zdrava mnoge godine!