Tanzschule

Nastavljamo naše upoznavanje Beča malo daljim destinacijama, za koje nam treba prevoz. Dnevna karta za metro, autobus i tramvaj (objedinjen prevoz) važi 24h od  cvikanja i košta 5,7 E.  Kupuje se na trafikama (Tabak) ili na automatima na ulazu u metro, jednostavno prateći uputstva na izabranom jeziku, uz iznenađenje što automat uredno izbacuje i kartu i kusur. Idemo na metro, U 2, pravac Stadion, izlazimo na Praterstern i liftom presedamo na U1, pravac Leopolddau, stanica alte Donau. Sve stanice se najavljuju pismeno, usmeno, plus sledi objašnjenje gde se sve preseda na toj stanici i da li se izlazi levo ili desno!! Zabuna je isključena. Izlazimo na Alte Donau, šetamo parkom do Donauturm, svuda oko nas ljudi trče (nedelja je) ili voze bicikle. Uzimamo Kombiticket, za Donauturm i Riesenrad, pa umesto da nas košta 6,9 Donauturm i 8,9 E Riesenrad, zajedno su 11,40 E. Često se praktikuje Kombiticket, uz jednu atraktivnu lokaciju dobije se tiket s kojim se na drugoj dobija popust, bar 1 E. Ukupna visina Dunavskog tornja, Donauturm, je 252 m.
Donauturm
Liftom se penjemo na Aussichtsterasse na 150 m visine i uživamo u jedinstvenom pogledu na sve strane. Kaffee Restaurant je na 160 m,  Zentralgeshoss na 165 m i Restaurant na 170 m. Nismo znale da se mesto u restoranu mora rezervisati, jer je potražnja velika, a da nedeljom Bečlije vole da ručaju u restoranu  koji se okreće i jedan deo Beča gledaju dok počinju ručak, a drugi na kraju.

pogled s Donauturm

Silazimo s tornja kroz suvenirnicu (već viđeno, više puta, a  ponuda suvenira je bogata i nema baš mnogo kiča), pa se vraćamo na stanicu metroa, više puta presecajući trkače. Sedamo na metro U1, pravac Reumann platz, 4 stanice do Praterstern, gde sebi priuštavamo odmor u kafe “Aida”. Kasnije otkrivamo da postoji čitav lanac “Aida” poslastičarnica gde se služe čuvene torte: Mocart, Esterhazi (njami, njami, marcipan!), Imperijal, Marokaner i najpoznatija, a najmanje atraktivna Sacher torta.  Pijemo produženu kafu, Verlängerter 2,3 E i jedemo odličnu Apfelstrudel 1,75 E.
Najveći ljubitelj valcera mora se pokloniti maestru Štrausu, pa idemo u Praterstrasse 54. Ulaz u muzej najavljuje restoran inventivnog imena, “Cafe restaurant ¾ takt”.
Kafe 3/4 takt
Muzej radi od 10-18 h, pauza 13-14h ), karta simbolična 2 E. Deluje pomalo zanemareno u odnosu na Mocartov, kao da Beč ne ceni baš naročito kompozitora  koji ga je proslavio valcerima, kao da ga smatra samo zabavljačem?? Vidimo originalnu Štrausovu violinu, klavir, portrete porodične i njegove. Samo ovaj muzej nema ni najskromniju suvenirnicu, pa se lično osećam uvređenom. Zar mome Štrausu tako?
Muzej Strauss
Nastavljamo pešice u Prater, jedan od najčuvenijih zabavnih parkova na svetu. Menjamo Kombiticket za lokalnu kartu za Riesenrad, i čekamo red da uđemo u gondolu Riesenrad, divovskog točka visine 64,75 m, teškog 430 tona, u kome vožnja traje oko 12 minuta. Veoma je lep pogled iz zatvorene gondole na sve strane Beča i na atrakcije Pratera. Obilazimo Prater, nemoguće akrobacije na koje se ne bih popela ni mrtva!
Prater
Sedamo zatim na S-bahn 5 iliti tramvaj ka Martiahilferstrasse  i presedamo na tramvaj S2, pa na tramvaj S1 pravac Hauptalee  i sebi time priređujemo panoramsko razgledanje grada. Na stanici Hetzgasse izlazimo da vidimo otkačenu zgradu koja podseća na stil Gaudija, a projektovao ju je arhitekta Hundertwasser. Prelepa šašava kuća ima fontanu ispred nje i celo suvenirsko “selo”, Hundertwasser village, preko puta nje.
Hundertwasser haus
Vraćamo se tramvajem S 1 do hotela. Zadnje je veče filmskog festivala, posle večere na štandu gledamo sjajan prenos iz bečke opere sa najboljim dirigentima, Ozava, Mehta itd.

(photos by Sanjarenja56)