Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu. Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
"Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari.
"A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?"
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove porodice.
"Pa šta radite sa tolikim slobodnim vremenom?"
"Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom decom a popodne siestu provodimo sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, sastajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpevamo par pesama. Naš je život ispunjen."
Gospodin turista im predloži: "Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod."
"I šta onda?"
"Uz veći brod ulovićete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!"
"Koliko bi nam vremena trebalo za to?"
"Dvadeset do dvadeset pet godina".
"I onda?"
"Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom deonica i zaraditi milione!"
"Milione? Stvarno? A onda?"
"Onda možete otići u penziju, živeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz piće i pesmu."
"Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?" - upitaše Meksikanci.
Pouka: U životu uvek moraš znati gde si se uputio jer, možda si već tamo!!!
[ Mudrosti s neta
]
19 Jun, 2010 15:09
19/06/2010, 15:41
Predivno.
Uvek sam govorila da je skromnost velika vrlina.
Dzabe milioni ako nemas pravu osobu sa kojom sve to da delis.
:*
19/06/2010, 15:50
...proverite, možda ste već srećni...
Dobra priča...
Pozzzzzzzzzz
19/06/2010, 15:56
Behappy, bitno je da čovek zna SVOJE prioritete...a ne šta mu drugi žele.
19/06/2010, 15:57
malaino, mene zadivljuje jednostavnost ključne poruke...priča koju sam čitala u nekoliko varijanti, a ova mi se najviše dopala.
19/06/2010, 16:37
ovo je i pouka koja upucuje na apsurd kapitalistickog nacina razmisljanja...onaj protiv koga sam srcem i dusom.
Ne zivimo da bismo bili bogati,vec srecni,zar ne?
Veliki pozdrav Cuvaru Bloga
19/06/2010, 16:59
Da smo skromni ko ovi ribari bili bi protiv globalitacije i kapitalizacije..Pozdrav!
19/06/2010, 17:01
Stepskivuče, tako je, radimo da bismo živeli, bili srećni...neki to nikad ne shvate.
Čuvar bloga? Hmm, pa blog sa toliko mnogo dobrih blogera treba čuvati. Jesi li video novog imenjaka? Vuk Panonski opasno dobro piše.
19/06/2010, 17:02
Jovane, oni nisu toliko skromni koliko su mudri...ili to dvoje ide zajedno??
19/06/2010, 17:47
Video sam,dopada mi se njegovo pisanje...samo,jos ne komentarisem nista.
Cekam da objavim prvu knjigu pa da nastupim sa vecim autoritetom ;-)
19/06/2010, 17:58
Po želji. Verujem da bi se Vuk obradovao tvom komentaru, iako još nisi izdao knjigu (sećaš se obećanja za posvetu itd)
19/06/2010, 18:24
Ja sam vec tamo :-)i bas me obradovala ova prica da mi potvrdi da sam u pravu. Znas ono cuveno,nije srecan onaj ko ima mnogo nego onaj kome treba malo.
19/06/2010, 18:24
Ha,ha, zaista odlican tekst!
Sve zavisi sta covek zeli, u skladu sa tim i zivi...
neko sanja da se kupa u novcu kao Baja Patak, a neko opet da peca... svako ima svoje snove
19/06/2010, 18:50
Sanjalice, naravno da si u pravu, i imaš jednu "manu": često si u pravu!
19/06/2010, 18:50
Poluuspavanka, srećni smo kad ispunimo svoje snove...ma kako maleni oni bili...
19/06/2010, 19:25
dobra pouka.
Prijatno!
19/06/2010, 20:00
Izvrsna priča i zavidan život moram priznat. Sviđa mi se i ovaj blog , bacam se na arhivu.
pozz :)) ( vesela pjesma kočijaša )
19/06/2010, 20:05
U knjizi Izgubiti Juliju sam procitala da sa godinama postajemo mudriji(sto znamo i sami),a to je utesna nagrada za starenje.Ovo poslednje me odusevilo.
19/06/2010, 20:23
Domacice, meni se veoma dopala.
19/06/2010, 20:25
Marko, dobrodošao na moj blog! Bojim se, umorićeš se u arhivi...ima 700 postova...
19/06/2010, 20:26
Sanjalice, zato kažemo za mladost "Da mi je ova pamet bila..." a u mladosti po definiciji nema pameti..ona dolazi sa iskustvom stečenim po sopstvenim leđima
19/06/2010, 22:00
Predobro...
19/06/2010, 22:32
pokušala sam otvoriti post ali nikako nisam uspjela javit ću ti se sutra ANDREA
20/06/2010, 01:07
:)
20/06/2010, 06:54
Unajedina, visoka životna filozofija..
20/06/2010, 06:54
Andrea, uspećeš!
20/06/2010, 06:54
Nastasja, :)
20/06/2010, 07:00
Novac se može zaraditi, ali da li se njime može kupiti sve ne vjerujem. Mir se ne kupuje novcem. Sreća je u nama. Da li smo je prepoznali i našli? Do nas je.
odlična priča.
pozdrav
20/06/2010, 18:58
Kao i uvek odlicna prica... Ne znam vise kako da te nahvalim! :-)