Sedim pored mora, na steni.
Došla po svoju dozu mira i sigurnosti.
Da se setim ko sam, što sam, kakva sam.
Da osetim sebe.
Da se vratim sebi.
Da nađem sebe, zagubljenu u vrtlogu svakodnevnice, u papirima, u tuđim planovima, u tuđim idejama. Da sebe iščeprkam iz tog mulja, operem u moru i vratim čistu na stenu. Pa pogledam sebe i budem zadovoljna, i kažem sebi: Prepoznajem te!
Ako treba, sedeću večnost na steni i gledati more.
Dok ne nađem ono što tražim.


na moru