I danas mirišu lipe, kao onih dana kad smo šetali obavijeni njihovim mirisom. Uvek me taj miris podseti na tebe. Kao što dašak vetra dodiruje kožu nežnošću tvojom...Znam da je mudro spakovati sve uspomene u malu plišanu kutijicu u srcu i ne otvarati je često. Tamo bi ti bilo ušuškano, mekano, ne bi se mogao izgubiti. Ne znam da li ću ikada prestati da otvaram kutijicu, da zavirujem. I uvek iznova prisećam se kako su lepe tvoje ruke kad zavrneš rukave košulje..kako zastaješ u hodu kad me zadivljeno pogledaš..kako je tvoj zagrljaj sigurna luka...
Sada moj brod luta morima. Ne ulazi ni u jednu luku. Nema gde. Nijedna nije mirna, bezbedna. Same luke traže brodić, ali on i dalje luta. Dokle?

brod