Ovde sam se rodila, 100 metara od mora, talasi mi pevali prvu uspavanku
To nije samo mesto mog odrastanja i mesto u kome žive dragi ljudi, već je to i moj svet brojnih ranih i najbazičnijih emocija, a one traju u nama zato što su srasle kao udovi, godinama jačaju i nisu samo deo nas već valjda mi postajemo deo njih. Nataložile su se, fermentirale, organski nas usmeravale i formirale mnoge stavove u životu i o životu. A sa godinama postaju sve dragocenije i nezamenjive što shvatamo kroz vreme i iskustvo.
Da ne pominjem kako se osećamo kad se neka od njih prirodnim putem svede samo u sećanje na nekog koga više nema. Ne znam šta je bolnije - sećanje ili to što te osobe više nema. Uvek sa njom ode i deo nas. I uvek pomislim kako je Hemingvej bio u pravu sa onim da nikada ne pitamo za kim zvono zvoni, jer ono uvek zvoni i za nas. Spustih cveće za pedesetplus, damu koja me je uvela u svet bloga, a čija duša ostaje da čuva sve dobro i lepo u Makarskoj, za koju je živela.
28/06/2009, 08:34
Ma kako nas iščupali i presadili u nama uvijek ostaju mirisi, sjećanja, boje koje ne tamne. Uvijek ćemo se vraćati na mjesta početka. Mjesta koje nam je dalo ono još nešto što se ne nasljeđuje, ono što nas nekako nevidljivo obilježi.
Dobro nam se vratila Makaranko.
pozdrav
28/06/2009, 08:47
Bolje te našla, čarobnjače! Nisi mogao lepše napisati :)
Ta nevidljiva obeležja ostaju u nama dok postojimo.
28/06/2009, 11:02
Divno je mesto tvog detinjstva. Sigurno je bilo divno...
28/06/2009, 11:35
Behappy, prelepo je, ne što je moje, nego što je zaista prelepo. Makarska je biser Jadrana i malo ko nije odande poneo najlepše uspomene.
28/06/2009, 11:38
Znas, razmisljajuci o tebi, znam da je tvoja najveca sreca tu u Beogradu.
To su tvoja deca, i ja znam da si ti zadovoljna sto si sa njima.
A opet, citajuci ovaj post, osecam koliko patis sto su ove slike samo uspomene, i sto ovo mesto nije tvoj dom.
28/06/2009, 14:58
Eh, Casper, u pravu si. Ni tamo ni ovamo...a i tamo i ovamo...čardak ni na nebu ni na zemlji.
28/06/2009, 17:05
Lepa uspavanka je bila.
Coveku je dom nesto gde se najbolje oseca. Dom i kuca nisu jedno isto.
pozdrav.
28/06/2009, 17:12
Talas, jesi li mi ti to sa svojom braćom pevao uspavanku?
Dobra ti je definicija doma. Odlična.
28/06/2009, 17:20
Хвала ти за поклон који си на мору наменила мени. Толико је леп да лепши не бих ни пожелела! А и кућа где си се родила је прелепа. На море не могу, али ми брат прави сплав за реку. А како сам сад на распусту, још како ће одмор пријати. Поздрав!**
28/06/2009, 18:36
Pričalice, tebi dadoh ono što i sama ponajviše volim. Ti na splavarenju samo pogledaj u najbistriju vodu, i to će biti poklon za mene!
28/06/2009, 19:01
Sve će to ipak pokriti ruzmarin, snegovi i šaš... Nesta i ono moje onoliko Panonsko more...
Dobro nam došla..
A spomen na drugaricu... eh...
28/06/2009, 19:04
Bolje te našla, Baladašević...sećaš se drugarice, tvoj blog je bio u njenim linkovima!
28/06/2009, 19:12
Kako je se ne bih sećao. I rastužilo me to... Znam da je sada sa anđelima, i, koliko je poznavah, mislim da je zaslužila...
28/06/2009, 20:03
Важи се! А кад осетиш лаки дрхтај ветрићка, знаћеш да сам тамо и да мааашем!!!***
28/06/2009, 22:59
Prelepe slike i pomalo tužno...ali valjda ...sve je to život...pozz
29/06/2009, 08:13
Pričalice, ponesi lepe utiske sa splavarenja pa ih posle ispričaj!
29/06/2009, 08:14
Vojo, baš tako, to ej život...od danas će biti i malo smeha na ovom blogu.
31/08/2009, 00:30
Makarska je tvoj rodni grad, a mene na nju seća jedan folkstrot, prva čaša dingača, kamp ferijalaca... Moja Sonja je pogledala fotke i molila me da joj obećam da ćemo tamo otići na letovanje iduće godine - obećala samo joj. Ko zna možda i nju baš tu čekaju prve zore uz more...