[ Mudrosti s neta ] 18 Avgust, 2010 12:06

Jedne večeri razgovaraju deda i unuk o aktuelnim događajima. Najednom unuk zapita dedu: "Deda, koliko ti imaš godina?"
Deda odgovori: " Da razmislim, rođen sam pre televizije, vakcine za dečju paralizu, fotokopirnog aparata, kontaktnih sočiva i kontracepcijskih tableta. Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.
Nisu jos izumeli klima-uređaje, mašine za pranje i sušenje rublja (rublje su jednostavno prali i vešali ga da se suši na svežem vazduhu).
Čovek nije bio na Mesecu, nisu postojali mlazni avioni. Venčao sam se s tvojom bakom i živeli smo zajedno, a u svakoj porodici su bili tata i mama.
Reč "gay" je bila poštovanja vredna engleska reč, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čoveka, a ne homoseksualca. O lezbijkama nismo uopšte čuli. Muškarci nisu nosili minđuše.
Rođen sam pre računara, paralelnih studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je doktor slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice. Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vreme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, deca i mladi su požurili da joj ustupe mesto. Ako je bila trudnica, dopratili su je do sedišta i ako je bilo potrebno išli su da joj kupe i donesu kartu.
Muškarci su išli rubom trotoara, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, one su se prve propuštale u lift i iz njega, muškarci su im uvek primicali stolicu kada bi sedale.
Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne ustanu ako su sedeli. Ustali bi svaki put kada bi žena ustala, makar samo za trenutak. Muškarci su
otvarali vrata automobila ili bilo koja druga vrata i ženama pomagali da skinu kaput.
Naš život je bio određen s 10 zapovesti, trezvenim rasuđivanjem,  poštovanjem starijih, ponašanjem prema zakonu i ispunjavao se plodnim životom s bližnjima.
Naučili su nas da razlikujemo dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posledice.
Za brzu hranu smo mislili da je namenjena ljudima u žurbi.
Ozbiljna veza je značila da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
Time sharing je značilo da porodica letuje s drugim porodicama, a ne da deli prostor s neznancima.
Nismo znali za bežični telefon, o mobilnom da i ne govorimo.
Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisaće mašine, računare, prenosne računare.
Notebook je bila sveska. Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi, kućni aparati nisu imali svetlećih pokazivača. Kada već govorimo o
aparatima, nije bilo bankomata, mikrotalasnih pećnica, radio -budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo..
Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno - bele, a za razvijanje je trebalo pričekati bar 3 dana. Fotografija u boji takođe nije bilo.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan , to je značilo da je lošeg kvaliteta, a proizvoda s natpisom Made in Korea , Taiwan ili Thailand , a pogotovo Made in China nije ni bilo.
Nismo čuli za Pizza - hut ili McDonald's niti za instant kafu, veštačke  zaslađivače. Sladoled, vozna karta ili osvežavajuće piće koštalo je 10 centi.
Novi automobil je koštao 1.000 $, ali ko je imao toliki novac?
U moje vreme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
Mi smo bili poslednji koji su bili uvereni da žena želi muža da bi imala dete..
Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
- E, deda.. Više od 200 godina!? - odgovori unuk.
- Ne, dragi moj, samo pedeset!


(mudrosti s neta)

srca oko sveta 

[ Mudrosti s neta ] 19 Jun, 2010 15:09

Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu. Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
"Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari.
"A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?"
Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove porodice.
"Pa šta radite sa tolikim slobodnim vremenom?"
"Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom decom a popodne siestu provodimo sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, sastajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpevamo par pesama. Naš je život ispunjen."
Gospodin turista im predloži: "Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod."
"I šta onda?"
"Uz veći brod ulovićete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan, čitavu flotu. Umesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!"
"Koliko bi nam vremena trebalo za to?"
"Dvadeset do dvadeset pet godina".
"I onda?"
"Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom deonica i zaraditi milione!"
"Milione? Stvarno? A onda?"
"Onda možete otići u penziju, živeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz piće i pesmu."
"Svaka čast, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?" - upitaše Meksikanci.


Pouka: U životu uvek moraš znati gde si se uputio jer, možda si već tamo!!!

ribari

[ Mudrosti s neta ] 20 Maj, 2010 08:16
Ima jedna priča koju mnogi znaju, ali je dovoljno mudra da je vredi ponavljati.

Grupa bivših studenata, sada već uspešnih poslovnih ljudi, okupila se i posetila jednog starog profesora s fakulteta. Razgovor je ubrzo prerastao u pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u porodici i na svakom životnom koraku. Profesor ih je slušao s punom pažnjom i saosećanjem.
"Čini mi se da vam treba šoljica dobre kafe", rekao je i povukao se u kuhinju. Vratio se s velikim loncem iz kojeg se pušila kafa i celim asortimanom šoljica. Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porcelanskih, plastičnih, staklenih, papirnih, kristalnih, keramičkih... Neke su izgledale skupoceno, kao da su stigle s dvora poslednjeg kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrnjene i polupane...
"Poslužite se."
Kad su svi bivši studenti imali šoljicu u ruci, profesor je primetio:
"Lepe i skupocene začas su planule. Na stolu su ostale, nedirnute, ružne, obične i jeftine šoljice. Za sebe želite samo najbolje, što vam je ujedno i izvor stresa. A ipak, izgled šoljice ne doprinosi ukusu. Lepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je u stvari trebala dobra kafa, a ne šoljica. Ipak ste posegnuli za najboljom. A onda ste nastavili merkajući tuđe šoljice. Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, setite se da je kafa poput života. A posao, novac i položaj u društvu...  poput šoljice. Šoljica ne definiše, niti menja kvalitet života koji živimo.
Ponekad, koncentrišući se samo na šoljicu, propustimo uživanje u kafi. Pijete kafu, a ne šoljicu. Najsrećniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega. Žive jednostavno."
kafa kafica
[ Mudrosti s neta ] 19 Maj, 2010 09:50
Ljudi su izjavljivali kojekakve gluposti i ostajali živi. Istorija nekima zaista nije dala za pravo. Evo, procenite!

"Mislim da na svetu može da se proda maksimalno pet kompjutera." (Tomas Votson, predsednik IBMa, 1943.)

"Ne postoji ni jedan razlog zašto bi neko želeo kompjuter u kući."(Ken Olson, predsednik i osnivač kompanije Digital Equipment Corp., 1977.)

"640k je više nego dovoljno za bilo kog korisnika".(Bil Gejts, 1981)

"Telefon ima suviše mana da bi se ozbiljno razmatrao kao oblik komunikacije. Taj aparat je, za nas, potpuno nevažan (Western Union, unutrašnje saopštenje, 1876.)

"Bežična muzička kutija nema nikakvu komercijalnu vrednost. Ko bi plaćao za poruke poslate svima?" (Saradnici Dejvida Sarnofa, kao odgovor na njegov predlog da se investira u radio, 1920.)

"Mada bi televizija tehnički i teorijski bila moguća, komercijalno i finansijski je totalno neisplativa" (Li Di Forest, investitor)

"Drago mi je što će Klark Gejbl da propadne ovom ulogom, a ne ja."(Geri Kuper, nakon što je odbio ulogu u čuvenom filmu "Prohujalo sa vihorom")

"Ne sviđa nam se njihov zvuk, a ionako gitarska muzika izlazi iz mode."(Decca Recording Co, izdavačka kuća, odbijajući Bitlse, 1962.)

"Otišli smo u Atari i rekli: "Imamo neke fantastične ideje, šta mislite da nas finansirate? Ili ćemo da vam ih damo. Dajte nam platu, i mi ćemo da radimo za vas na tom projektu." Nisu pristali. Onda smo otišli u Hewlett-Packard, a oni su rekli: "Hej, ne trebate nam. Čak nemate ni fakultet"...(Stiv Džobs, osnivač kompanije "Apple", pokušavajući da zainteresuje Atari i HP za njegov i Voznijakov lični računar.)

"Ne vidim ni jedan razlog zašto bi ova knjiga trebalo da uzdrma bilo čija religiozna ubeđenja (Čarls Darvin, povodom izdavanja svoje revolucionarne knjige "Poreklo vrsta", 1869.)

"Sa preko 50 automobila stranih konkurenata, japanska auto industrija nema šanse da zauzme veći deo američkog tržišta ("Business Week, 2. avgust, 1968.)

"Mi smo izgleda prvi i, bez sumnje, poslednji posetioci ovog neprofitabilnog mesta (Narednik Džozep Ivez, nakon posete Velikog Kanjona, 1861.)

"Bušiti zbog nafte? Mislite, bušiti zemlju da bi došli do nafte!? Vi ste ludi! (Radnici kojima je Edvin L. Drejk pokušao da predstavi svoj projekat naftnih bušotina, 1859.)

"Ne postoji ni najmanji nagoveštaj da je nuklearnu energiju moguće obuzdati. To bi značilo da bi atome mogli da cepamo po volji (Albert Ajnštajn, 1932.)

"Atomska bomba nikad neće eksplodirati. To vam kažem kao stručnjak za eksplozive (Admiral Vilijem Lehju, komentarišući američki projekat atomske bombe).

"Avioni su interesantne igračke, ali bez nekog vojnog značaja (Maršal Ferdinand Fos, francuski profesor strategije u "Ecole Superieure de Guerre".)

"Veći avion je nemoguće napraviti" (Boingov inžinjer, nakon prvog leta aviona Boing 247, dvomotornog aviona za 10 ljudi)

"Bolje da učiš za sekretaricu, ili da se udaš!" (Agencija za manekene, odbijajući Merilin Monro 1944. godine.)

"Trebalo bi da se vratite vožnji kamiona" (Organizator koncerata, otpuštajući Elvis Prislija 1954. godine.)

"Zaboravite na to. Nijedan film iz Građanskog rata rata nikada nije zaradio ni prebijene pare." (MGM direktor, savetujući da se ne investira u film "Prohujalo sa vihorom")

"Stigao sam, ne samo gde ni jedan čovek pre nije bio, nego i najdalje što će ljudski rod ikad stići (Kapetan Kuk, na putu za Pacifik)

[ Mudrosti s neta ] 06 April, 2010 09:43

Ako nastavimo ovim tempom da sečemo drveće (naročito u Beogradu!), mogli bismo se suočiti  sa ovakvim problemom!