Svojevremeno sam uspela da propisno udesim koleno i završim u gipsu. Posle gipsa sledi fizikalna terapija. Slušam kao bela lala i sve radim kako valja, da bih se što pre oporavila. Vežba me lepa mlada dama, mačkastih pokreta.
"Gde plešete, Neno?" zapitah je, sigurna da je iskusna plesačica.
"Nigde, ne umem da plešem" odgovorila mi je.
Baš sam se iznenadila, i bukvalno joj naredila da dođe u moju plesnu grupu i počne da pleše. Vaspitano čeljade, odmah je poslušala!
Čim se pojavila, bila je odlično primljena. Svaki je korak hvatala u letu. Sa njom su svi rado plesali. Drugarica iz grupe dovede kolegu, zgodnog momka, i njih dvoje odmah postadoše plesni par. Dopadali su nam se tako, kao par, pa smo kao grupa sve učinili da im se niko ne meša, da druge devojke sklonimo od njega, a druge momke od nje. Rezultat je bio lep brak i dvoje dece. Nadamo se da će uskoro prvo detence krenuti u dečju plesnu grupu. Pa, ne bi ga bilo da nije bilo plesa, zar ne?