Imala sam oko četiri godine i družila se sa društvom svoga brata. Ja sam bila najslabija u klapi, a najjači je bio dečak koji je imao malu sestru. Važio je kao neprikosnoveni autoritet u grupi. Jednom sam na nekim stepenicama na Predolcu u prolazu nenamerno gurnula njegovu sestru. Devojčica je zaplakala i on se obrušio na mene, da me bije. Suprotno opštem očekivanju, on je izvukao batine.
Prođoše mnoge godine i sećanjima iz detinjstva konture su bivale sve maglovitije. Šta je istina, a šta dete iskrivljeno pamti? Eh, pa gde sam ja mogla da u samoodbrani bijem najjačeg u grupi? To sam pogrešno zapamtila.
Jednog dana moj brat srete drugara iz detinjstva. Ispričaše se o svemu i svačemu, i na kraju ga momak zapita: ”A šta radi tvoja sestra, što me je prebila?”
