Brojne su brige ljudi, nije ih lako rešiti. Pomogni gde možeš, princip je kog se držim. Ne odnemaži, ako ne moraš. Navikli su pacijenti da se savetuju sa mnom i po pitanjima koja ne zadiru direktno u moju oblast.  Dobrih rezultata ima mnogo,  pa nastavljamo s tom praksom. Jednom me zamoli stara pacijentkinja da primim njenu ćerku. Pitala sam u čemu je problem, odgovori mi da je mnogo bolovala i boluje.
I dođe lepa devojka s majkom na pregled. Pričale smo dugo, pregledala sam sve nalaze od rođenja, i shvatila: devojka je mnogo bolovala kao dete i to se majci zacrtalo u glavi zauvek. Ali sada njoj je dobro, diplomirala je, radi dobar posao, vozi kola, samo nema baš neko adekvatno društvo i nema momka. Ne nalazi sebe u sadašnjici, ne nalazi sebe nigde. Nema svoje mesto u svetu. Rešenje mi se samo nacrtalo, pa sam joj predložila da dođe te subote u moju plesnu grupu.
Došla je, predstavila sam je grupi, treneru se odmah dopala, dopala se i potencijalnim partnerima. Zamolila sam odličnog plesača da je „uzme pod svoje“. Koje je on devojke uvodio u svet plesa, postale su odlične plesačice. Prihvatio je zbog mene, ali ubrzo je bio veoma zadovoljan svojom štićenicom.  Malo vremena prođe, nju su prepoznavali po osmehu. Ranije uvek ozbiljna devojka, sada je s najširim osmehom u školu dolazila. Ubrzo je dobila nadimak Lili. Ljutkala se pomalo,  šta će joj nadimak kad ima lepo ime. Objasnih joj da nadimak dobijaju samo posebni, oni koje škola želi da izdvoji od drugih, da im da na značaju. Svi su brzo shvatili koliko je ona izuzetna i začas je stekla dobro društvo, a plesači su se borili da igraju s njom.
Prođe još malo vremena i majka moje štićenice mi se pohvali kako cela porodica ne može da se načudi koliko je Lili porasla za tri meseca!  Kako je to postigla, pitali su se. A lepa devojka se samo plesom ispravila i dobila držanje princeze, pa je izgledala viša nekoliko santimetara! Eto vidite, cveće raste posle kiše, a devojke posle plesa!