Jedna od meni najdražih priča iz ordinacije dogodila se pre više godina. Baš nimalo nema veze s onim čime se inače bavim, ali znam da se nije slučajno odigrala. Sve u životu ima svoj razlog.
Veoma naporan dan u ambulanti, ne znam ko tog dana nije došao, i zakazan i nezakazan. Umorna, jedva čekam kraj. Sestra mi najavljuje hitan slučaj.  S tom dijagnozom, nefrotski sindrom (otoci uzrokovani oboljenjem bubrega)  pacijent se obavezno prima odmah. Otvaraju se vrata i pacijentkinja ulazi beskonačno polagano…nikad da  dođe do stolice…otečena, sa opuštenom retkom kosom,  kreće se i govori veoma sporo. Pitam i listam podebeli svežanj papira koje donosi. Uradila je podosta,  dovoljno da se  odmah  pokaže da uputna dijagnoza nije tačna. To znači da nije moja nadležnost….ali njoj nije dobro. Listam papire, među njima jedan izveštaj s lekarske komisije. Piše zanimanje. Daktilograf. Da li daktilograf može raditi svoj posao sporo? Ne, brzina je prvi zakon u tom poslu.
“Otkad ste tako spori?” pitam je.
“Četiri godine..žalim se…niko mi ne veruje!”
I dijagnoza na tacni servirana. Napišem izveštaj, i uput koleginici endokrinologu :”Draga moja, ako mislite isto kao i ja, uzmite ovoj dami krv za tireohormone i odmah joj počnite terapiju. Mislim da je zapuštena hipotireoza”. Objasnim joj kako da nađe koleginicu i ona ode.
Prođoše dve nedelje, meni opet neviđena gužva u ambulanti, ako još neko uđe preko reda, izgubiću koncentraciju za one koje sam primila…a ulazi nepoznata žena.  Dižem strogo obrve, zašto ulazi a da sestru nije pitala…ona ide brzo prema meni isturajući izveštaj napred, kao štit. Izveštaj moj…žena nepoznata. Gledam papir, pa nju, zbunjeno, kad li se ona nasmeja: ”Doktorka, to sam ja!” To je ona ista beskrajno spora žena, ali ni nalik na nju…Ova je bez otoka, brža, sveža. Izgleda sasvim  dobro.
“Samo sam došla da Vam se pokažem. Mnogo Vam hvala!”
Na izveštaju s druge strane endokrinolog mi je poručuje da je dokazala sasvim  zapuštenu  hipotireozu  i odmah dala terapiju, od koje je žena zasijala, vratila se u život. Nikakve veze nema s onim što radim…nikad je više nisam videla…ali se i danas nasmešim kad se setim kako ulazi  sa izveštajem koji jedva čeka da mi pokaže.
Nakon Černobilske katastrofe oboljenja štitaste žlezde ima veoma mnogo…maltene svaka četvrta žena…neretko i muškarci. Ako se ne misli na vreme, oboljenje biva zapušteno i liči na neka druga teška oboljenja….a ovo se jednostavno rešava, trajnom terapijom u jednoj jutarnjoj dozi.
pisaca masina