[ Lepota
]
20 Decembar, 2008 09:13
Čovek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: 'Tata, smem li te nešto pitati?'
OTAC 'Da, naravno, kaži!
SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na čas?'
OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnevno.
SIN: 'Samo sam želeo znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na čas?'
OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na čas.'
SIN: 'Oh,' dečak odgovori, spuštene glave.
SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi pozajmiti 25 dolara?'
Otac je bio besan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dečje idiotarije!'
Dečak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je seo i postao još ljući zbog dečakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...
Čovek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi li zaspao, sine?', upitao je.
'Ne, tata, budan sam" odgovori dečak.
'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi malopre. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'
Dečak se uspravio, smešeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je video da dečak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dečak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac.
'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.' odgovori dečak.
'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj.
Ovo je samo kratki podsetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smemo dozvoliti da vreme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vreme s ljudima koji nam mnogo znače, koji su bliski našem srcu. Seti se podeliti tih 50 dolara s nekim koga voliš.

SIN: 'Tata, smem li te nešto pitati?'
OTAC 'Da, naravno, kaži!
SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na čas?'
OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnevno.
SIN: 'Samo sam želeo znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na čas?'
OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na čas.'
SIN: 'Oh,' dečak odgovori, spuštene glave.
SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi pozajmiti 25 dolara?'
Otac je bio besan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dečje idiotarije!'
Dečak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je seo i postao još ljući zbog dečakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...
Čovek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi li zaspao, sine?', upitao je.
'Ne, tata, budan sam" odgovori dečak.
'Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi malopre. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.'
Dečak se uspravio, smešeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je video da dečak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dečak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac.
'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.' odgovori dečak.
'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj.
Ovo je samo kratki podsetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smemo dozvoliti da vreme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vreme s ljudima koji nam mnogo znače, koji su bliski našem srcu. Seti se podeliti tih 50 dolara s nekim koga voliš.

20/12/2008, 09:43
Ijao...Kad sam prvi put citala ovo,plakala sam.Sad cu samo da se nasmesim.:**
20/12/2008, 10:00
Ovo sam prvi put procitala odavno.Onda sam citala kad god ga neko objavi.Citam i sada. I shvatam da su deca usamljena, i da im treba mnogo vise nas.Zaista.
20/12/2008, 10:28
DIVNO JE ZAISTA, A ŠTO JE NAJGORE TO JE SUROVA REALNOST OKO NAS ... NEKADA SU NAM ZAISTA BITNIJI DRUGI, ILI NOVAC NEGO NAŠI NAJDRAŽI !!! TREBALO BI IMATI VIŠE OVAKVIH TEMA DA BI LJUDI UOČILI SOPSTVENE MANE ZBOG KOJIH UGROŽAVAJU LIČNU SREĆU I SREĆU DRUGIH ! HVALA TI ŠTO SI OVO OBJAVILA I TREBA DA SE ZNA KAKVI SMO MI LJUDI I DA SE SETIMO I DA SMO MI NEKADA BILI DECA ! LJUBIM TE
20/12/2008, 10:47
Odlična priča...poučna...da se svako od nas zamisli, koliko posvećuje vremena onima koje najviše voli...
I ja sam imao slično iskustvo kao dete...
Jedne večeri ušao je u sobu otac, i plačući zagrlio me,... pitao me je da li sam zaspao...rekao sam nisam...pitao me je da li imam 25 dinara...rekao sam da imam...pitao me je da li bih mu dao...znao sam da što god da odgovorim da će mi uzeti, pa sam rekao da bih mu rado dao...onda je on iz džepa izvadio svojih 25 dinara....pitao sam ga šta će mu mojih kad ima svoje...rekao je da sad ima 50 koliko mu je potrebno da bi kupio cigare...tada sam shvatio koliko malo vremena provodim sa svojim ocem i koliko ga malo poznajem...o tome i sada razmišljam dok palim cigaru....pozz:)
20/12/2008, 11:20
priča koju treba čitati što češće. jedan trenutak koji posvetimo onima koje volimo nema cenu.
Prijatno!**
20/12/2008, 11:24
Tužna, pravi pristup. Dovoljno je jedno plakanje!
20/12/2008, 11:25
Casper, ovo kruži netom i svaki put me zamisli. Ovog puta sam i ja rešila da ga postavim, za poneke koji možd anisu naišli na ovo.
20/12/2008, 11:27
Tanjic, hvala, mislim da si ubola suštinu, da često zaboravljamo da smo bili deca i šta detetu STVARNO znači.
20/12/2008, 11:28
Vojo, odrasli često postaju kao deca, pa se i tvoj otac tako poneo. Možda samo tada nisi bio navikao da vidiš tu njegovu crtu.
20/12/2008, 11:34
Domacice, baš tako. Neprocenjiv je i trenutak ljubavi kao i trenutak nepažnje...
20/12/2008, 12:30
Borges je sa svojih 85 godina napisao kako se u trenucima gubio u sumraku današnjice i žalio što se sa decom nije više igrao. Lepa priča koja treba da nas podseti na značaj i svrhu življenja.
20/12/2008, 12:34
I Markes je nešto slično izjavljivao, kako takve trenutke ne treba ispuštati i kako bi svakog dana ljudima koje voli rekao da ih voli...