Šta je krah ljubavne veze? Samo energija uložena u pogrešan projekat. Treba izvući pouke, zapamtiti i sačuvati ono najlepše (svaka veza je imala nešto lepo, inače ne bismo bili u njoj ni minuta) i nastaviti dalje. Nikad ne pljuvati onog kog smo volele, onu koju ste voleli. Time pljujemo sebe, svoj izbor. Time ne poštujemo sebe. Svi su imali neku pogrešnu vezu, koja im se učinila vrednom na početku, u sredini, ali je imala neslavan kraj. Takva iskustva nam Bog šalje samo da bismo naučili da cenimo sebe, da bismo naučili da podignemo glavu i nastavimo. Sve ima svoj razlog. Sledeći put uložićete energiju u pravi projekat, i to je to!
(photo by sanjarenja56)
30/08/2011, 08:53
Sve što ima početak, ima i kraj:))
Ja obično uvredjeno odem...ali svim srcem želim da ga onako žestoko šutnem... kao fudbaler kad puca u gol:))
Lepe uspomene?? Ma nije nego, šut nogom u cevanicu:))
30/08/2011, 09:01
Mnogo si mi agresivna na rečima, anam...jedno je što osećamo da bismo uradile, a drugo je šta uradimo. Ipak je najveća kazna da odemo, ostavimo ih da se jednom sete šta su izgubili, i ne osvrćemo se. A iskopamo sve lepo iz sećčanja i sačuvamo. Zbog sebe. Ne zbog njih.
30/08/2011, 09:16
Posle ljubavi,ma i posle 'svsga'ako sam preživeo,živim dalje i tražim lepše.Nisam za pljuvanje unazad,pa još preko svoje glave,ostalo bi pljucka i na mojoj glavi...au...ubićeš me...žurim...pozdrav
30/08/2011, 09:20
Sjajno rečeno, Jovane. Ako pljuješ nekog kog si voleo, ostaje pljuvačka i na tvojoj glavi. Bravo!
30/08/2011, 09:39
Posle ljubavi treba ostaviti vremena i prostora za razmisljanje.
Kako, zasto i gde je ko pogresio.
Da li je bilo gresaka ili su se samo zvezde pogresno rasporedile.
Svako kome smo ikada pruzili ruku bio je vredan toga, svakako.
To je dovoljan razlog da nikada ne posumnjamo u sebe i u svoj izbor i da nikada ne kazemo bilo sta ruzno o njemu.
Svak ko je bio u nasem zivotu makar i jedan dan, obelezio je taj dan zauvek.
To je dovoljno da zauvek ostane kao lepa uspomena.
Pozdrav.
30/08/2011, 09:49
Casper, uvek je svaki tvoj komentar bio valjani post. Ovaj je vredan od reči do reči. Volela bih da ga sada postaviš.
30/08/2011, 10:22
После љубави, мудро састављен пост...
После љубави много је празних места где живе њене сенке,
после љубави много је туђих, а наших грешака које смо измислили...
Поздравко
30/08/2011, 10:23
hehe, glasam za @anam :P
30/08/2011, 10:39
Krilaandjela, divno rečeno, "После љубави много је празних места где живе њене сенке"..
Zato od svake ljubavi treba sačuvati neku iskricu u sećanju.
30/08/2011, 10:40
Baddancer, pa dobio bi nogu u cevanicu. Za to glasaš? :)))
30/08/2011, 10:53
Posle ljubavi, ja se pokrijem jorganom, citaj usima (da me niko ne vidi) i grizem usnu, sto napravih gresku!
A nekad sebe svrstam u Mustange, da grub ne budem ni sebi, ni drugima...
30/08/2011, 11:00
Marcoantonie, a ko nije napravio grešku u koracima? Takvog nema. Samo treba izvući pouku i nastaviti dalje pametnije.
30/08/2011, 11:05
sve po sazluzi, i ona meni i ja njoj, makar u cevanicu :D
30/08/2011, 11:32
Kažu ljudi, sve što je lepo ima kratak vek. Ljubavi dolaze i prolaze, ostaju sećanja, ponekad lepa, ponekad baš i ne, ali su isto toliko vredna, jer...
Iz svake veze izlazimo bogatiji, iskusniji i, ako smo na vreme naučili, bolji.
Nisu su svi u stanju da odboluju dostojanstveno, ali i to je život. Takvima je samo nova ljubav lek. :)))
30/08/2011, 11:37
Baddancer, ne bih ti preporučila da se šališ s njom :))
30/08/2011, 11:38
Roksana, dostojanstvenost bolovanja je prava reč! Ne, to nije dato većini. Ko ne ume dostojanstveno da živi, ne ume ni da dostojanstveno boluje
30/08/2011, 12:05
Nisu svi sposobni da se pomire sa odlaskom voljene osobe. Kuknjava, zapevanje, cesto su pratilac takvim osobama. O pljuvanju da i ne govorim. Nismo svi isti i takvim osobama nema leka. Njima bi trebalo pomoci, ali oni to uvek odbijaju. Jednostavno, takvi su.
Dobar post.
30/08/2011, 12:18
Posle ljubavi zaista treba sacuvati ono najlepse, jer sve ima svoju svetlu i svoju tamnu stranu. Iskljuciti sve ruzno, secati se lepog. Pljuvanje vise govori o nama samima, nego o onome koga pljujemo.
30/08/2011, 12:20
Kad ljubav umre, odbolujemo u tisini, jer tako jedino treba. I idemo dalje. Nova ljubav vec ceka samo nas!
Nije me dugo bilo, inspirisala si me da se vratim, saljem ti ljubac!
30/08/2011, 12:26
Mikica, kad bi sve imalo samo svetlu stranu, ne bi nikad ni prestalo!
30/08/2011, 12:27
Bernarda, mnogi ne umeju da dostojanstveno prihvate kraj.
30/08/2011, 12:27
Saska, dugo te nije bilo, zaista. Drago mi je da te je nešto povuklo da govoriš o kraju ljubavi.
30/08/2011, 13:50
nema malog coveka i nema male ljubavi...
Pozdrav!
30/08/2011, 14:05
Stepskivuče, i ti rešio da ostaviš antologijski komentar danas? Casper je to već uradila :) Ma, danas su svi inspirativno raspoloženi.
30/08/2011, 15:10
kaže se da ima ljudi koji su nezadovoljni time što sunce sija jer znaju da će kad tak doći oluja...
a ima i onih koji se vesele kad krene oluja jer znaju da će prestati i da će sunce opet izaći...
;)))
30/08/2011, 15:24
I dete grdis kad prepoznas sopstvene mane u njemu, cini mi se da je tako i s' ljubavi, samo sto tad to ne priznajemo i ne prepoznajemo...hm...ko zna...
30/08/2011, 16:27
Posmatrala bih malo šire, bez pretpostavke da smo uvek mi ostavljeni. Dešava se i da mi pretanemo da volimo, zar ne? Ljubav je jedini razlog da dvoje budu zajedno i prestanak ljubavi je jedini razlog za razlaz. Kad bi se ljudi razilazili kad prestane ljubav, izbegli bi mnoge mučne scene. Kad nestane hemija, kad se, što reče Stepski, prekinu kanali komunikacije, treba prekinuti. Posle toga ostaje bol s jedne strane, osećaj krivice s druge strane, ali u oba slučaja treba sačuvati dostojanstvo. Rastanak ne može da bude lep, ali mogu da budu lepe uspomene na dane koje smo nekome od srca poklonili. Pa kad se sretnemo, da ne okrenemo glavu, nego sa smeškom da pitamo "Je l' se sećaš...?".
30/08/2011, 16:40
Suky, ko je svim ljudima udovoljio? Takvog nema
30/08/2011, 16:41
Merkur, zbog svojih mana nisam nikad grdila decu...samo zbog tuđih mana :))
30/08/2011, 16:42
Razmisljanka, i ti danas ostavljaš komentar koji može biti poseban post, kao Casper.Nije ni postavljena pretpostavka da smo ostavljeni, isto je kad mi ostavljamo, bitno je da je ljubav prestala i da neko odlazi od drugog ili oboje jedno od drugog. Šta tada sačuvati? Bsš to što si rekla: sa smeškom da pitamo "Je l' se sećaš...?".
30/08/2011, 17:47
Posle ljubavi...opet ljubav..
Malo iskrzana na krajevima od nerazumevanja,
zaprljana od dobačenih sumnji,
iscepana od strela ljubomore,
rasporena po šavovima čežnji,
zlatasta od nadanja,
mirisna poput prvog poljupca,
grimizna poput daha ostavljanja,
usamljena u tami noći,
zaboravljena od jednog pogleda,
ali jedina što kola žilama,
ma kakva bila
život daje i boji sne,
zbog nje se radjamo iz mrtvila,
zbog nje postajemo hrabri kada nismo,
zbog nje lebdimo bez krila,
i ma gde ona bila
neprekidno je tražimo...
Posle ljubavi...opet ljubav...
30/08/2011, 17:54
Tema je neiscrpna. Sigurna sam da ćemo još pisati o tome. I komentari su zanimljivi, i kod tebe i kod Casper. Govore o ljudima.
30/08/2011, 20:44
Malaino, svaki tvoj komentar je praznik lepe reči. A što ti ne bi svoj postavila kao post, kao što je i Casper uradila? Suviše je vredan samo za komentar!
30/08/2011, 20:45
Razmisljanka, komentari su ovog puta bili fenomenalni. Većina zaslužuju da budu posebni postovi
30/08/2011, 23:03
Nešto se ne slažem:) Kad završi jedna veza ili kada prođe ljubav,tek vidimo s kim smo imali posla i pljujemo,bar ja to radim,jer mi zlo kad se sjetim s kim sam gubila vrijeme.
31/08/2011, 06:02
Pramajka, hvala na poseti. Odnos prema bivšoj ljubavi često govori više o nama nego o toj osobi. Uvek smo za promašaj, pogrešno uloženu energiju, same krive. Sve elemente koje drugoj strani ne idu u prilog vidimo najčešće na vreme, ali ako ne želimo da ih vidimo, naš je problem.
28/09/2011, 07:38
sve sto ima svoj pocetak ima i svoj kraj