O vaspitanju dece uvek sam imala drugačije stavove od većine ljudi, pa su bivali iskreno iznenađeni kad bi se moje metode pokazale uspešnijima od njihovih. Vaspitavanje sam započela još za vreme trudnoće, dobrom muzikom. Nisu bebice smele da čuju ništa što stvara pogrešan muzički ukus. Tom istom muzikom (najčešće Betovenova “Za Elizu”) su uspavljivani prvih godinu dana. Stalan vaspitni rad, začinjen bezgraničnim količinama ljubavi, počela sam prvih dana života bebe i najintenzivnije sprovela do treće godine. Do tada se oblikuje mali čovek. Od navršene godine dana dobili su sladoled tokom 365 dana u godini, svih sledećih ohoho godina. Onda dete nema problema sa grlom (krajnici ostanu sačuvani) niti sa stomakom. Sa godinu dana znali su gde šta stoji, postojao je asortiman igračaka za svaku prostoriju koje su se samo tu koristile i veoma brzo i lako sređivale po završetku igre. Tražili smo edukativne igračke, koje su pomagale u kreiranju male ličnosti. Od početka treće godine čitali smo mnogo, prvo ceo asortiman bajki, pa smo sa 4-5 godina prešli na astronomiju (“Kratka povest vremena”, Stiven Hoking, toplo preporučujem). Televiziju su dobili tek sa navršene 3 godine. Sa 2,5 godine smo krenuli u dečje pozorište, sa 4 na sportske aktivnosti (karate). Putujući i vozeći se, vreme smo prekraćivali matematičkim igrama. Znalo se vreme za obroke, igru, za spavanje. Nema kasnih boravaka niti noćnih skitanja s roditeljima. Sve posle treće godine, do sedme, jeste glancanje i poliranje ličnosti. S polaskom u školu formiran mali čovek ima izgrađene higijenske i radne navike, a rad roditelja biva sve manji. Dok mnogi roditelji intenzivno uče s decom, moja deca su učila sama, i jedino kad bi se zapetljali u nečem težem, pitali bi. Na roditeljskim sastancima samo ja nisam znala do koje se lekcije došlo, a s mojom decom nikakvih problema u školi nije bilo.
Onda dođe period kad osetite da je vaspitavanje okrenulo svoj smer, kad vi počinjete da učite od svoje dece, negde oko 13 godina. Ponosni ste na svaku informaciju koju dobijete od njih, na svaku životnu lekciju koju oni vama daju. Ako tada još oni uče od nas, a mi nemamo ništa da naučimo od njih, potpuno smo omanuli kao roditelji.