Izabrala sam za početak infekcije hlamidijama i mikoplazmama. Radi se o bakterijama tako malim da se za neke dugo mislilo da su virusi. Veoma su česte i svaka sledeća statistika nalazi ih više, a trenutno se smatra da svaka treća seksualno aktivna osoba nosi hlamidiju, a svaka druga ureaplazmu (Ureaplasma urealyticum, član porodice mikoplazmi). Spadaju u infekcije koje se prenose polnim kontaktom, ali u našim uslovima veoma često i prilikom kupanja u bazenu i zatvorenim vodama. Hlamidija ( punim imenom i prezimenom: Chlamydia trachomatis) prenosi se prvenstveno polnim kontaktom, poznata je i kao bazenska infekcija, a majke je pri porođaju prenose bebi. Kada se bolesnik s tegobama koje ukazuju na infekciju donjih mokraćnih puteva javi lekaru, u preko 50% slučajeva naći ćemo hlamidije i mikoplazme, a u ostalim slučajevima sve druge uzročnike (kao E. coli itd). Koje su to tegobe? Učestalo mokrenje, pečenje pri mokrenju, bol iznad bešike, nekad bol u predelu bubrega. Često ove infekcije ne daju značajan nalaz u običnom pregledu mokraće (sedimentu urina). Ali, ako neko ima tegobe pri mokrenju, nalaz u mokraći je uredan, sterilna urinokultura isključuje obične bakterije - treba mu verovati i tražiti hlamidije i mikoplazme!! Dijagnozu postavljamo putem specijalnog brisa, damama možemo uzeti i uretralni i cervikalni bris (s tim što je uretralni važniji, jer je uretra rezervoar infekcije), a muškarcima uretralni. Pre uretralnog brisa pacijent ne sme mokriti bar 2 sata. Komplikacije nisu zanemarive i prilično su česte, u dama zapaljenje grlića materice, jajnika, u odmaklim procesima sterilitet. U muškaraca su česta zapaljenja prostate, epididimisa, sterilitet, a ponekad Rajterov sindrom (zapaljenje zglobova). Kamen ili pesak u bubrezima nalazimo u oko četvrtine bolesnika s ureaplazmom. Kad kod jedne osobe ustanovimo infekciju ovim bakterijama, treba uraditi bris uretre i partneru i započeti lečenje kod oboje, uz sprovođenje zaštite (prezervativ pri odnosu ili apstinencija) do izlečenja oba partnera. Jedino tako se ova infekcija neće stalno ponavljati po tipu ping – pong, što se u praksi često dešava, najčešće zato što muški partner ne sarađuje. U lečenju infekcija hlamidijama i mikoplazmama ne vredi koristiti lekove tipa penicilina ni cefalosporina, već koristimo antibiotike koji postižu visoke koncentracije u ćeliji: tetracikline, makrolide i hinolone. Lečeći oko 900 ovih bolesnika, kao najlepši mogući »dodatni rezultat« dobila sam do sada 35 beba.
